Otpadom nazivamo stvari koje nam više nisu potrebne. Kad te stvari završe u našoj okolini, nazivamo ih otpacima, a otpad koji se ne iskoristi, već se odloži na odlagalište, naziva se smeće. Smeće je zapravo proizvod neprimjerenog ljudskog ponašanja s vlastitim otpadom, ali je istovremeno i još nedovoljno otkriven izvor sirovina i energije. Otpad neće postati smeće ako s njim postupamo odgovorno.
Suvremene tehnike omogućuju potpuno iskorištavanje gotovo svih vrsta i količina otpada, ali samo uz uvjet razumnog i odgovornog postupanja s njim. Jedan od osnovnih preduvjeta za iskorištavanje otpada je odvojeno prikupljanje svake pojedine vrste otpada. Pomiješaju li se različite vrste otpada u vrećici ili kanti, nastaje smeće. Izdvajanjem pojedinih tvari iz otpada dobivaju se korisne sekundarne sirovine, čijim se iskorištavanjem štedi energija i prirodni resursi, a ujedno smanjuje količina otpada koja završava na odlagalištu i onečišćuje okoliš.
Važno je znati da svaki izbjegnuti kilogram otpada rezultira vrijednim doprinosom zaštiti prirode, a time i zaštiti zdravlja ljudi.
Komunalni otpad – otpad iz kućanstva i otpad sličan otpadu iz kućanstva, a nastaje u gospodarstvu, ustanovama i uslužnim djelatnostima. Taj se otpad redovito prikuplja i zbrinjava u okviru komunalnih djelatnosti. Tehnološki (industrijski) otpad – nastaje u proizvodnim procesima, u gospodarstvu, ustanovama i uslužnim djelatnostima, a po količini, sastavu i svojstvima razlikuje se od komunalnog otpada. Prema svojstvima može biti: Opasni otpad – su opasne tvari koje ugrožavaju ljudsko zdravlje i okoliš kada se s njime nepravilno rukuje. Neopasni otpad – otpad koji nema niti jedno od svojstava opasnog otpada i ne podliježe značajnim fizičkim, kemijskim i biološkim promjenama. nertni otpad – neopasni otpad koji ne podliježe značajnim fizikalnim, kemijskim ili biološkim promjenama. Inertni otpad je netopiv u vodi, nije goriv, niti na koji drugi način reaktivan, niti je biorazgradiv, pa ne ugrožava okoliš, npr. građevinski otpad.
Poznata je izreka „Otpad nije smeće“! Možemo si postaviti pitanje: „Što je to smeće i kada otpad postaje smeće?“
Smeće je proizvod neprimjerenog ljudskog ponašanja. Smeće je mješavina neodgovorno odbačenih, često vrlo dragocjenih, otpadnih tvari.
Otpad je jedan od ključnih problema moderne civilizacije i neizbježna posljedica našeg načina života. Povećanje blagostanja donosi brojne prednosti, ali i povećanje količina i štetnosti otpada. Otpad nipošto ne smijemo odbaciti u prirodu. Time ćemo sačuvati okoliš i ljudsko zdravlje, te novac potreban za uklanjanje neodgovorno odbačenog otpada.
Biootpad (ostatci hrane, vrtni ili zeleni otpad, itd.) čini gotovo trećina otpada u našem domaćinstvu. No, kada bismo ga pravilno odvojili i kompostirali, dobili bismo vrijedne humusne tvari koje služe za obnovu i poboljšanje kvalitete tla. Kompostiranje je postupak u kojemu od organskog otpada nastaje humus/tlo. Kompostirati se mogu gotovo svi biljni ostaci (trava, lišće, granje, ostaci povrća i voća, ostaci iz prehrambene industrije i sl.) i neki ostaci životinjskog podrijetla (gnoj, dlaka, samljevene kosti i sl). Kompost hrani biljke, obogaćuje tlo i osigurava mu prozračnost, zadržava vodu i pogoduje rastu korijenskog sustava. Kuhinjski otpad može se pretvoriti u visokovrijedan kompost koji će vrlo učinkovito zamijeniti umjetna gnojiva u poljoprivredi.
Drugi način korištenja biootpada je za proizvodnju bioplina (ekološkog goriva za proizvodnju električne energije ili kao pogonskog goriva u vozilima). U biootpad se ne ubrajaju: tekući ostaci kuhane hrane, meso, ribe, kosti, koža, mliječni proizvodi, ulja i masti, pepeo, ambalaža, guma, opasni otpad, obojeni i lakirani drveni otpad, papirnati i stakleni otpad, odjeća, cigarete i dr.
Kompost hrani biljke, obogaćuje tlo i osigurava mu prozračnost, zadržava vodu i pogoduje rastu korijenskog sustava. Kuhinjski otpad može se pretvoriti u visokovrijedan kompost koji će vrlo učinkovito zamijeniti umjetna gnojiva u poljoprivredi.
Približno trećinu kućnog otpada čini biološko organski otpad, kao što su trava, lišće, cvijeće, ostaci povrća i voća i sl.
Prikupljeni ostaci biljaka nisu smeće već su visoko vrijedna sirovina za proizvodnju komposta.
Kompost je smjesa organskih otpadaka iz gospodarstva, kućanstva i naselja prerađena radom mikroorganizama i faune, a koristi se kao organsko gnojivo
Uloga komposta je da: poboljšava kvalitetu tla i osigurava prozračnost tla, naročito u povrtlarstvu i cvjećarstvu, efikasno hrani biljku i smanjuje potrebu za umjetnim gnojivima, zadržava vodu i popunjava udubine u tlu, prekriva otpad na sanitarnim odlagalištima, sprečava eroziju tla, uspostavljamo prirodni kružni tok tvari u prirodi.
U organski kuhinjski otpad ubrajamo: ostatke i kora voća i povrća, talog kave i vrećice čaja, ostaci kruha i peciva, uvelo cvijeće i zemlja iz lonaca za cvijeće.
Ostali otpad uključuje: papirnate maramice, salvete, manje količine papira bez boje, pepeo od izgaranja drveta, papirnate kutije za jaja, ljuske od jaja, kamena prašina.
U strukturni materijal ulazi: trava, lišće i grmlje, ostaci obrezivanja ograde, opalo voće, slama i sijeno, piljevina, iverje i drveće
Otpadne vode su otpadne tvari u tekućem obliku. To su vode koje su prošle svoj namjenski (uporabni) krug. Može se reći i da je to upotrjebljena voda iz naselja i industrije kojoj su promijenjena fizikalna, kemijska i biološka svojstva tako da se ne može koristiti u poljoprivredi niti u druge svrhe.
Ranije su se otpadne vode ispuštale u prirodne vodotoke bez posebne obrade, jer ih nije bilo puno pa ih je voda procesom samopročišćavanja razgradila. Dakle, priroda je tada bila sposobna sama prečistiti te količine vode. Razvojem ljudske zajednice, porastom broja stanovnika i njihovom koncentracijom u velikim gradovima, količina organskih otpadnih voda se znatno povećala. Njihovim koncentriranim ispuštanjem u rijeke, onemogućavan je proces prirodnog samopročišćavanja. Osim toga, razvojem industrije krajem 19. i početkom 20. stoljeća, čovjek sve više koristi vodu, a kao rezultat industrijske proizvodnje, nastaje ne samo organsko, već i kemijsko zagađenje vode. Zbog svega toga se javila potreba za pronalaženjem umjetnih bioloških, ali i kemijskih procesa pročišćavanja vode.
Pri ispuštanju netretiranih otpadnih voda dolazi do niza promjena u vodi prirodnih vodotoka.Pročišćavanje otpadnih voda obuhvaća postupke za poboljšanje kvalitete vode, a u cilju ponovne uporabe vode ili ispuštanja u vodotoke.
Ovisno o količini i sastavu otpadne vode određuju se postupci za njenu obradu i pročišćavanje. Za pročišćavanje otpadnih voda mogu se koristiti mehaničke, fizikalno-kemijske i biološke metode.
Način obrade otpadne vode ovisi o: karakteru otpadne vode, stanju vodotoka u koji se ispušta otpadna voda, zahtjevima sanitarnih i vodoprivrednih uprava, te cijeni postrojenja za obradu i cijeni procesa. Sve otpadne vode bi se po pravilu trebale tretirati u postrojenjima za pročišćavanje otpadnih voda.
Oborinske (atmosferske) otpadne vode nazivaju se uvjetno „otpadne vode“. Promjenjivog su sastava ovisno o zagađenju atmosfere („kisele kiše“). Oborinske vode ispiru poljoprivredna zemljišta (pesticidi..) i prometne površine (ispušni plinovi...). U ove vode ubrajaju se i otpadne vode od pranja ulica, trotoara i sl.
Industrijske otpadne vode nastaju pri tehnološkim procesima i proizvodnji energije. Vrlo su različitog sastava koji ovisi o vrsti industrije.
Gradske ( kanalne) otpadne vode – otpadne vode iz kućanstva.
Recikliranje je izdvajanje materijala iz otpada i njegovo ponovno korištenje. Recikliranje uključuje skupljanje, izdvajanje, preradu i izradu novih proizvoda iz iskorištenih stvari. Reciklira se otpad, dakle, stvari koje su istrošene, beskorisne ili jednostavno suvišne.
Stvarati manje otpada znači čuvati ljudsko zdravlje, štititi okoliš i štedjeti novac.
Riješiti problem otpada ne znači ukloniti ga, nego djelovati preventivno u sprečavanju njegovog nastajanja tj. rješavati probleme u korijenu, a ne onda kad se pojave.
Izbjegavanje nastajanja otpada je najpovoljnija metoda za rješavanje problema otpada. Zajedno s drugim mjerama za smanjivanje nastajanja otpada čini najvažniju kariku u sustavu gospodarenja otpadom i zaštite okoliša.
Mjere za izbjegavanje i smanjivanje otpada se mogu i moraju provoditi u svakom trenutku i na svakom mjestu (domaćinstvu, uredu, industriji, kod kupovanja, rekereacije, na izletu....).
Za odlaganje ostalog otpada služe reciklažna dvorišta u koja možete odnijeti drvo, stari namještaj, baterije, akumulatore, stiropor, stare kućanske aparate (hladnjaci, perilice...), elektronički otpad, pesticide, fungicide, lijekove, boje, razrjeđivače, otapala, kemikalije i druge vrste plastike osim PET.
Bačeni papir zauzima također jednu trećinu kante iako mu tu nije mjesto. Recikliranjem papira čuvaju se šume, štedi energija, smanjuje onečišćenje vode i zraka, a može se reciklirati i do sedam puta. Otpadni papir se odlaže u plave spremnike.
No, u plave spremnike se ne smiju odlagati: indigo-papir, ugljeni papir, fotografije, prljavi papir, pelene....
Za proizvodnju 1 tone papira srednje kvalitete, treba posjeći dva stabla i potrošiti 240 000 l vode i 4 700 kWh električne energije!
Za proizvodnju iste količine papira od starog i recikliranog papira, potroši se 0 stabala i 180 l vode i 2 750 kWh električne energije!
To je kuhinjski i vrtni otpad koji čini trećinu sastava kućnog otpada i vrijedna je sirovina za proizvodnju komposta. Kuhinjski otpad može se pretvoriti u visokovrijedan kompost koji će vrlo učinkovito zamijeniti umjetna gnojiva u poljoprivredi.
Otpadno staklo je vrijedna sirovina. Ako staklo odvojeno sakupljamo i recikliramo, štedimo sirovine i energiju. K tomu, staklene povratne boce smanjuju količinu otpada jer se mogu do 40 puta ponovno puniti. Staklo (boce, staklenke i sl.) se odlažu u zelene spremnike.
U otpadno staklu ne pripadaju: prozorsko ili automobilsko staklo, staklena vuna, žarulje i fluorescentne svjetiljke, porculan, keramika, itd. Za tu vrstu stakla predviđena su isključivo reciklažana dvorišta ili organizirano recikliranje.
Energija koja se uštedi recikliranjem jedne staklene boce, dovoljna je da žarulja od 100 W gori četiri sata!
Plastični otpad i limenke čine više od 30 posto kućnog otpada. Recikliranjem plastike i metalnog otpada se štede resursi i energija te manje onečišćuje zrak. Plastična ambalaža (PVC vrećice, folije, kozmetika, boce od sredstava za čišćenje, čaše od jogurta, itd.) i limenke se odlažu u žutim spremnicima i reciklažnim dvorištima.
Za 1 kg PET ambalaže treba utrošiti 1,9 kg nafte!Proizvodnja limenki znači tri puta veći utrošak energije,pet puta veće opterećenje atmosfere stakleničkim plinovima ideset puta veću količinu smeća od proizvodnje povratnih staklenih boca!
Metal se može više puta reciklirati. Staro željezo se tali i izlijeva u nove kalupe i na taj način nastaju novi proizvodi. Za izradu jedne aluminijske limenke od recikliranog materijala troši se 95 posto manje energije nego kada se ista limenka proizvede iz primarne sirovine. Skupljanje i prodaja starog metala osim što je korisno za okoliš i ekonomski je isplativo.
