Stabla zasjenjivanjem okolnih objekata smanjuju apsorbiranje sunčeve radijacije na gradskoj infrastrukturi. To posebice ima blagotvoran učinak na smanjenje utjecaja toplinskih otoka koji su prisutni u gradovima. Parkovne površine u gradu mogu biti i 2 °C hladnije od okolice, a dokazano je da pomno planirana zelena infrastruktura snižava temperaturu u gradovima do 9 °C u veoma toplim podnebljima. Zimi pak kada je toplina potrebna, sa listopadnih stabala otpadne lišće pa sunčeve zrake prodiru do gradskih površina.
Poznato je da biljke povećavaju količinu kisika u zraku, istovremeno smanjujući sadržaj ugljičnog dioksida u njemu. Primjerice, jedan hektar šume troši na sat oko 8kg CO2, a istu količinu izdahne za 1h približno 200 ljudi.
Otpadni plinovi i čestice od prometa zagađuju atmosferu gradskog područja, a ovisno o intenzitetu prometa može doći i do kritičnih posljedica na zdravlje ljudi. Gradsko zelenilo smanjuje negativan utjecaj zagađenih čestica jer ih zadržava na lišću i granama.
Zelenilo u gradu i njegovoj okolini ima mnogostruki značaj. Biljke na zelenim površinama, svojim oblikom, građom i životnim osobinama, predstavljaju nezamjenjive elemente prirode, koji doprinose melioraciji životne sredine u najširem smislu riječi. Zelene površine grada pozitivno utječu na okolinu djelovanjem na mikroklimu, tako što smanjuju visoke temperature zraka, povećavaju stupanj vlažnosti, reguliraju jačinu vjetra, pročišćavaju zrak, smanjuju i ublažavaju jačinu gradske buke.
Prožimanje grada koridorima zelenila, koji su ujedno i dio mreže kretanja ljudi i dobara, od iznimne su važnosti za održivi razvoj grada. U gradovima se razvijaju koncepcije zelenih površina grada kao mreže ekosustava najrazličitijih tipova zelenila: urbanih parkova, pejsažnih parkova, zelenih skverova, alejnog zelenila uz prometnice, nizova povezanih parkova, parkova na vodi, sportsko-rekreacijskih parkova, zeleni krovovi.