Održiva gradnja je gradnja bazirana na principu održivog razvitka prema kojem sve potrebe današnjice trebaju biti zadovoljene isključivo na način da se ne ugrožavaju potrebe budućih generacija.
Zašto održiva gradnja?
Iz dana u dan, potrošnja energije se stalno povećava. Nepažljiva, neučinkovita potrošnja uzrokuje nepotrebno veliku proizvodnju, a time i nepotrebno velik negativan utjecaj na okoliš.
Energijski broj zgrade definira se kao godišnja potrošnja energije po jedinici grijane površine, a Izražava se u kWh/m2. Što je niži energetski broj, to je bolja toplinska zaštita zgrade. Tipične vrijednosti energijskog broja za grijanje kreću se od 0 do 30 kWh/m2 za energetski učinkovitu zgradu, pa sve do preko 200 kWh/m2 za potpuno energetski neučinkovitu zgradu.
Razlikujemo nekoliko kategorija energetski učinkovitih kuća: niskoenergetske i pasivne kuće te kuće nulte energije.
Godišnja potrebna energija za grijanje niskoenergetske kuće kreće se oko 20 – 40 kWh/m2. Kako bi se to postiglo potrebno je koristiti dobru toplinsku izolaciju, energetski učinkovite prozore te niske razine propuštanja zraka. Niskoenergetska kuća će često naziva i „trolitarskom kućom“ jer za grijanje troši oko 3 litre loživog ulja po m2 godišnje.
Godišnja potrebna energija za grijanje suvremene pasivne kuće kreće se oko 15 kWh/m2 i manje, a ukupne energetske potrebe za grijanje, potrošnu toplu vodu i električnu energiju iznose manje od 40 kWh/m2. Pasivna kuća ima sustav kontrolirane ventilacije s vraćanjem topline otpadnog zraka (rekuperacija) i pretvornika Sunčeve energije.
Kuća s nultom neto energetskom potrošnjom i nultom neto emisijom ugljikovog dioksida naziva se kuća nulte energije. Nulta neto energetska potrošnja znači da bi kuća nulte energije mogla biti nezavisna od javne energetske mreže, ali u praksi to znači da se u zimskom periodu energija dobiva iz energetske mreže, a u ljetnom periodu višak energije vraća se u energetsku mrežu (zbog toga jer su obnovljivi izvori energije uglavnom sezonski). Time je poravnata godišnja energetska bilanca kuće. Nulta energetska kuća nema tradicionalan sustav grijanja već aktivno i pasivno iskorištava Sunčevu energiju.
Sunčeva energija je obnovljivi izvor energije. Suvremeno društvo prepoznalo je brojne prednosti uporabe sunčeve energije: smanjenje ovisnosti o fosilnim gorivima, poboljšanje kakvoće zraka i smanjenje emisija stakleničkih plinova, dok proizvodnja i ugradnja solarnih sustava potiče otvaranje novih radnih mjesta i razvoj gospodarstva.
Solarni fotonaponski sustavi služe za izravnu pretvorbu sunčeve svjetlosti u električnu energiju kojom se osigurava rad određenog broja istosmjernih i/ili izmjeničnih trošila. Fotonaponski sustav omogućuje energetsku neovisnost, izuzetno nisko održavanje uz životni vijek 30 ili više godina te povećava vrijednost nekretnine. Neumreženi fotonaponski sustavi proizvedenu električnu mrežu koriste na način da se dio energije pohranjuje u aku-baterije, a dio se troši na osiguravanje rada trošila. Aku-baterijski sustavi omogućuju opskrbu trošila energijom kada se ona ne proizvodi iz sustava (noću ili u uvjetima smanjene insolacije). Umreženi fotonaponski sustav koristi niskonaponsku mrežu kao spremnik u interaktivnom režimu rada. Sva energija proizvedena sustavom predaje se u električnu mrežu, a noću i u uvjetima manje insolacije mreža se koristi kao izvor energije. Krovovi kuća imaju idealne plohe za instaliranje fotonaponskog sustava. U tom slučaju imamo na raspolaganju veliki neiskorišten prostor koji je izravno izložen sunčevoj svjetlosti.
Solarne fotonaponske ćelije proizvode struju izravno iz sunčeve svjetlosti pa funkcioniraju kao ekološki izuzetno prihvatljivi, a gospodarski sve zanimljiviji izvori struje. Zahvaljujući dugom životnom vijeku, jednostavnoj građi i razmjerno niskoj cijeni fotonaponski sustavi pogodni su za postavljanje svuda gdje je izgradnja konvencionalnog energetskog razvoda složena i skupa. A osim toga, dobro je imati na umu - sunce je nepresušan izvor energije i ne ispostavlja račun!
Pomoću solarnih kolektora Sunčeva energija izravno se pretvara u toplinsku energiju. Solarni kolektori montiraju se na krov kuće, te se u njima zagrijava voda pod utjecajem Sunčeve energije. Zagrijana voda onda cirkulira cijevima i zagrijava kuću. Solarni sustavi služe za pripremu tople vode ili grijanje prostora.
Solarni sustav sastoji se od solarnog kolektora, spremnika vode i regulacije. Solarni je sustav zatvoreni sistem koji pretvara direktna difuzna sunčeva zračenja u toplinu. Solarnim kolektorom se, uz pomoć pumpe za cirkulaciju solarne tekućine, prikuplja toplina koja se preko izmjenjivača topline odvodi u spremnik, a iz spremnika se topla voda prenosi dalje u kuću ili se akumulira u spremnike za daljnje dogrijavanje.
U periodima u kojima solarna energija nije dovoljna, nedostatak topline može se nadomjestiti preko konvencionalnog goriva (npr. biomasa, plin).
Mnogo ljudi postavlja pitanje imamo li dovoljno sunca tijekom cijele godine da bi investicija u solarni sustav bila ekonomski isplativa? U stvarnosti se 2/3 ukupnog sunčevog isijavanja događa u mjesecima između svibnja i kolovoz, kada se zadovoljava 100 posto ukupnih potreba za pripremom tople vode. Ali ni mjeseci kao travanj i rujan nisu zanemarivi, jer se tada zadovoljava 80 posto potreba za sanitarnom vodom, a u ožujku i listopadu čak 50 posto potreba za toplom vodom.
Pravilno toplinski izolirana zgrada smanjuje toplinske gubitke zimi, pregrijavanje prostora ljeti, štiti nosivu konstrukciju od vanjskih uvjeta i jakih temperaturnih naprezanja, te omogućuje optimalne i zdrave uvjete za boravak u prostorima.
Nedovoljno toplinski izolirana zgrada dovodi do nepotrebnih toplinskih gubitaka zimi, kada se uslijed velike temperaturne razlike između grijanog prostora i okoliša toplina iz zgrade provodi kroz građevne elemente (zidove, stropove, podove, vrata) te se na taj način zgrada hladi što rezultira potrebom za dodatnim grijanjem prostora,hlađenjem građevnih elemenata te kondenzacijom vlage. Svi građevni elementi moraju biti toplinski izolirani. Dotrajali građevni elementi se zamjenjuju novijim učinkovitijim elementima (prozori i vrata) ili se na njih postavlja dodatna toplinska izolacija (zidovi, podovi, stropovi).
VANJSKI ZIDOVI – toplinski gubici kroz vanjske zidove iznose i do 21% ukupnih transmisijskih toplinskih gubitaka
Neizolirani vanjski zidovi toplinski se izoliraju postavljanjem sloja toplinske izolacije, ili se povećava debljina postojeće izolacije postavljenjem dodatnog izolacijskog sloja, postavljanjem toplinske izolacije (najčešće izolacijskog materijala u obliku ploča od kamene vune ili polimerni izolacijskih materijala – stiropora, ekstrudiranog polistirena debljine 10 do 20 cm)
Toplinsku izolaciju najbolje je postaviti sa vanjske strane zida, iznimno ukoliko nije moguće toplinsku izolaciju postaviti s unutrašnje strane zida
PROZORI – iako zauzimaju mali dio ukupne površine ovojnice zgrade, prozori pružaju i do 10 puta manji otpor prolasku topline nego zidovi, toplinski gubici kroz prozore iznose i do 50% ukupnih toplinskih gubitaka građevine.
Dotrajali prozori (jednostruki drveni prozori s običnim staklom) zamjenjuju se modernim prozorima sa višeslojnim (dvoslojnim ili troslojnim) izo staklom čiji su međuprostori između staklenih slojeva ispunjeni zrakom ili nekim od inertnih plinova.
Ljeti treba koristiti rolete ili zastore kao zaštitu od sunca, čime će se osigurati značajne uštede u energiji za hlađenje, kao i ugodniju atmosferu u kući. Zimi je pak potrebno zatvoriti rolete i zastore kako bi se toplina zadržala u kući.
KROV I POD – toplinski gubici kroz krov iznose do 20% a kroz pod prema tlu do 10% ukupnih toplinskih gubitaka zgrade. Kosi krovovi najčešće se toplinski izoliraju postavljanjem izolacijskog materijala (kamene vune ili ekspandiranog polistirena debljine 20 cm), dok se pod prema tlu izolira postavljanjem izolacijskih materijala (polistirena ili kamene vune debljine minimalno 10 cm).
Voda je jedinstven i nezamjenjiv prirodni resurs ograničenih količina i neravnomjerne prostorne i vremenske raspodjele. Globalne klimatske promjene mogu poremetiti prirodnu ravnotežu vode i smanjiti mogućnost opskrbe vodom u mnogim područjima, što u budućnosti vodu čini još dragocjenijom i zahtjeva više energije potrebne za opskrbu vodom. Zemlju često nazivamo plavim planetom, jer je više od 70 posto njezine površine pokriveno vodom, ali svega jedan posto predstavlja ukupnu raspoloživu količinu vode dostupnu cjelokupnom čovječanstvu za podmirenje potreba. Taj dragocjeni resurs ugroženiji je zbog ubrzane industrijalizacije, neracionalne potrošnje i uporabe kao i sve većeg onečišćenja.
Kako bi smanjili potrošnju vode u kućanstvima, dovoljni su sitni zahvati i mjere kojima možete pridonijeti očuvanju okoliša i kućnog budžeta. Boljom kontrolom, većom pažnjom i racionalnom potrošnjom, svakodnevno možemo uštedjeti znatne količine vode. Nepotrebnim kapanjem slavine, od samo dvije kapi vode u sekundi, godišnje će biti bačeno nezamislivih 6.000 litara vode.
Zbog takvih i sličnih gubitaka vode važno je redovito održavanje i provjeravanje vodovodnih instalacija, kao i uklanjanje kamenca iz perilica rublja i posuđa. Vodokotlići pripadaju u kategoriju najvećih potrošača vode u kućanstvu, stoga bi se najveće uštede mogle ostvariti ugradnjom štedljivog vodokotlića s ugrađenom tipkom za doziranje manje količine vode. Na slavinama i tuš-glavama ušteda potrošnje vode i energije može se postići ugradnjom perlatora (tj. regulatora mlaza) koji ograničava protok vode na način da se vodi pridodaje zrak (moguća ušteda i do 70 posto vode i energije za grijanje vode). Uštede se mogu postići i ugradnjom posebnog tremostata koji odgovarajuću temperaturu vode prilikom tuširanja održava konstantnom, kao i ugradnjom aeratora koji ograničava protok vode.
Potrošnju vode smanjujemo i ugradnjom stop-tuša (male slavine koja se montira na crijevo tuša) koja prilikom otvaranja i zatvaranja propušta već unaprijed namještenu temperaturu vode. Uz veće investicije, mogu se ugraditi i elektronske sanitarije (posebno u javnim prostorijama) u koje je ugrađen senzor koji propušta vodu prilikom upotrebe slavine. Na tržištu postoje različiti proizvođači koji u svojoj ponudi nude različite modele opreme kojima se može značajno smanjiti potrošnja vode. No prije kupnje treba se dobro informirati o tehničkim karakteristikama svakog proizvoda kako bi pronašli najbolje moguće rješenje za svoj dom, a i za svoj kućni budžet.
Učinkovitiji uređaji su gotovo uvijek u startu skuplji, iako troše znatno manje vode nego standardni uređaji. No kad se zbroje njihova cijena i mjesečna potrošnja, njihovo je korištenje jeftinije i ekološki opravdanije. Svaki kupac u trenutku kupnje može samo pogledom na oznaku energetske učinkovitosti saznati potrošnju vode i energije po ciklusu (npr. perilice rublja ili posuđa) što mu pomaže u odabiru najisplativijeg i najučinkovitijeg uređaja .
Posredno smanjenom potrošnjom vode značajno se smanjuje i potrošnja ostalih energenata, posebice električne energije koja se koristi za pokretanje crpki u vodocrpilištima, a, osim toga, smanjuje se i onečišćenje okoliša i emisija stakleničkih plinova, što u konačnici doprinosi ublažavanju negativnih učinaka klimatskih promjena.
Sve veći standard potrošnje, sve veći broj kućanskih uređaja ali i sve skuplja energija doprinose tome da su troškovi kućanstva znatno opterećeni. Iako je teško mijenjati navike, one se često čine kao prvi korak u racionalizaciji potrošnje te se prvi efekti ušteda u kućanstvu zapravo mogu vidjeti i bez dodatnih ulaganja. Visina ukupnih energetskih troškova kućanstva u velikoj mjeri ovisi i o potrošnji električne energije pojedinih kućanskih uređaja.
Koncept održivog razvitka, konkurencija industrijskih proizvođača kućanskih uređaja, te organizirana nastojanja Europske unije na označavanju i normiranju energetske potrošnje kućanskih uređaja, dovode do ponude uređaja koji su energetski sve učinkovitijih.
Energetski učinkovitiji uređaji troše znatno manje energije nego standardni i preporuka je da se prilikom kupnje kućanskih uređaja vodi računa o potrošnji energije, pri čemu je i ekonomski opravdano kupovati uređaje energetskog razreda A. Razlika u potrošnji električne energije između uređaja energetskog razreda A i D kreće se u granicama između 30 i 45 posto. Razred energetske učinkovitosti je potvrda kvalitete uređaja s obzirom na njegovu energetsku učinkovitost, pri čemu se uređaji prema potrošnji energije, a u skladu s Pravilnikom o označavanju energetske učinkovitosti kućanskih uređaja, dijele na sedam razreda označenih slovima od A do G (grupu A čine energetski najučinkovitiji uređaji).
Kućanski uređaji zauzimaju najvažnije mjesto kada se radi o potrošnji električne energije.
Uređaji podijeljeni prema potrošnji električne energije u 7 razreda (kategorija) energetske učinkovitosti, od razreda A (najmanja potrošnje električne energije – najučinkovitiji uređaji) preko B, C, D, E, F do G (najveća potrošnja električne energije – najneučinkovitiji uređaji).
Klimatizacija je mogućnost upravljanja temperaturom, količinom relativne vlage, čistoćom i distribucijom zraka. Uvijek možete stvoriti okruženje u kojemu se osjećate najbolje, uz izbor prave temperature. Ne samo da stvaraju komfor, već se uz njih osjećate svježe i aktivno, čak i u najekstremnijim vanjskim uvjetima.
Klima uređaji su u novije vrijeme sve više prisutni u kućanstvima i bitno utječu na potrošnju električne energije. Klimatizacijski uređaji pripadaju grupi većih potrošača energije u prosječnom kućanstvu. Mali uređaji za klimatizaciju (klima uređaji), koji se danas vrlo često koriste za lokalnu klimatizaciju prostora, najčešće se dijele na kompaktne uređaje i tzv. split-sustave. Kada se svi dijelovi uređaja nalaze u jednom kućištu, govori se o kompaktnim uređajima (prozorski uređaji i krovni uređaji), a ako postoje barem dvije odvojene jedinice (kućišta) govori se o split-sustavima (monosplit ili samo split sustavi, te multisplit sustavi). Prilikom odabira uređaja ili sustava, čija je ponuda na tržištu danas iznimno velika, preporuka je izabrati uređaj najviše energetske klase (A, A+).
Iako rashlađeni zrak stvara subjektivni osjećaj ugode, mnogi se opravdano pitaju kakvo je objektivno djelovanje klima uređaja na zdravlje. Odgovor je vrlo jednostavan, ali i uz određene uvjete: klime mogu biti zdrave, pa čak i ključne za spašavanje života, ali samo kada se pravilno koriste. Loše korištena klima, pak, može donijeti više štete nego koristi, a u najgorim slučajevima čak i ugroziti život. Ključni faktori koji utječu na pravilno korištenje klime su: mjesto na kojemu je uređaj postavljen, temperatura hlađenja prostorije, način i učestalost održavanja uređaja, a ponekad su bitne i njegove tehničke karakteristike. Preporuka je da temperaturna razlika između klimatiziranog i vanjskog prostora ne bude viša od šest Celzijevih stupnjeva, jer osim što štetno djeluje na zdravlje, znatno je povećana i potrošnja energije.
Energetski učinkovito korištenje rasvjete u prvom redu uključuje maksimalno korištenje dnevnog svjetla koje je najkvalitetniji oblik rasvjete. Dnevno svjetlo omogućuje rasvjetu ambijenta, radnog mjesta i kontakt čovjeka s okolicom. Umjetna rasvjeta omogućava nastavak cjelodnevnih aktivnosti na nedovoljno osvjetljenim mjestima i tijekom noći.
Korištenje umjetne rasvjete se ne može izbjeći u svakodnevnom životu, ali je jako važno, pokušati ga smanjiti na najmanju moguću mjeru. Energetski najučinkovitije a i sasvim sigurno najzdravije je uvijek kad je to moguće koristiti prirodno (dnevno) osvijetljenje.
Primjenom modernih svjetlotehničkih rješenja može se ostvariti adekvatno osvjetljenje svake pojedine prostorije u ovisnosti o njezinoj namjeni, čime se uz energetske uštede doprinosi i zdravlju.
Znatne energetske uštede ostvaruju se ugradnjom tzv. štednih žarulja. Štedne žarulje troše do pet puta manje energije te traju do osam puta dulje od obične žarulje (žarulje sa žarnom niti). Klasična žarulja sa žarnom niti ima 95 % termičkog zračenja i svega 3-5 % svjetlosnog zračenja (luminiscencija), dok moderni izvori svjetla imaju i deset, pa i više, puta veću efikasnost, jer se temelje na drugačijoj tehnologiji.
Razvitkom novih tehnologija s jedne kao i porastom životnog standarda s druge strane, iznimno brzo raste broj električnih uređaja u našim domovima (računala, DVD uređaji, fotokopirni uređaji, mali kućanski aparati i dr.). Prema nekim procjenama, njihov udio u ukupnoj potrošnji električne energije prosječnog kućanstva iznosi i do 10%. Preporuka je da se prilikom kupovine vodi računa o energetskoj potrošnji te da se isključuju u razdobljima nekorištenja (i u modu pripravnosti ili „stand by“ modu se troši električna energije).
Veliki udio u ukupnim energetskim potrebama zgrada čini sustav grijanja prostora s preko 50%.
Održivom gradnjom je moguće postići uštede svih tipova energije, prvenstveno toplinske i električne energije, uz jednaku razinu udobnosti korisnika zgrade. Stoga, zbog velike potrošnje energije u zgradama, a istovremeno i najvećeg potencijala energetskih i ekoloških ušteda, energetska učinkovitost i održiva gradnja danas postaju temelji suvremene novogradnje.
Više od 1/5 električne energije troši se za čuvanje živežnih namirnica u hladnjacima i ledenicama. Izbor ovih uređaja posebno je važan, jer naši hladnjaci i ledenice rade 24 sata na dan tijekom cijele godine, pa je svaka razlika u potrošnji električne energije vidljiva na iznosu računa za električnu energiju.
Uz potrošnju samog uređaja, bitno je prilikom kupovine odabrati i našim potrebama odgovarajuću zapreminu hladnjaka i ledenice (odgovarajući volumen – hladnjak i ledenica ne bi smjeli biti niti skoro prazni, niti prenatrpani). U hladnjaku i ledenici treba podesiti optimalnu temperaturu (hladnjak – 7 °C, ledenica – 18 °C) pri kojoj sve namirnice zadržavaju svježinu i nema potrebe za dodatnim snižavanjem temperature.
Za energetski racionalno korištenje perilica rublja i posuđa važna je optimalna popunjenost, kao i odabir optimalnih programa. Umjesto sušenja rublja u sušilici razmislite o sušenju rublja na zraku. Najveći dio električne energije u ovim uređajima troši se na zagrijavanje vode te na sušenje rublja, tako da se izbjegavanjem nepotrebnog dodatnog zagrijavanja ostvaruju velike energetske uštede.
Kako bi se smanjila potrošnja električne energije potrebne za klimatizacijom prostora, poželjno je održavati optimalnu sobnu temperaturu. Ta temperatura ovisi o tipu prostorije - npr. za dnevni boravak i učionicu to je 20 stupnjeva Celziusevih, dok je za kupaonicu 24 stupnja.
Fluorescentne žarulje (tzv. neonske cijevi) sastoje se od staklene cijevi obložene fosforom u kojoj se nalazi inertni plin uz malu količinu žive (svjetlost se generira izbojem u inertnom plinu). Fluokompaktne žarulje –savinute fluorescentne cijevi s integriranom prigušnicom.
LED rasvjetna tijela danas se sve češće koriste u stanovima kao zamjena za klasične žarulje, troše manje energije i traju duže od žarulja sa žarnom niti i floukompaktnih žarulja.
Dnevno svjetlo smanjuje potrebu za korištenjem umjetne rasvjete i time omogučava uštede električne energije, pa je bitno iskoristiti što je moguće više dnevnog svjetla kada je to moguće. Osim što sunčeva svjetlost omogučava uštede električne energije za rasvjetu, važna je i za održavanje našeg zdravlja.
Mnogo je razloga zašto bi trebali obratiti pozornost na iskrištavanje sunčeve energije što je više moguće.
Kuhinja ima mnogo velikih potrošača energije, a sve njih koristimo svakodnevno. Osim perilice suđa i hladnjaka, veliki potrošaći su štednjak i napa. Pažljivim odabirom aparata pri kupnji kao i svjesnijim korištenjem istih, mogu se postići velike uštede energije.
Jedan od načina racionalnog korištenja štednjaka je odabir prostora za kuhanje koji odgovara veličini posude koju koristimo - tako da ne bude veća niti manja od dna posude. Na taj način se energija niti ne rasipa uokolo biti je potrebno duže vrijeme da se postigne isti efekt kuhanja.
